Get a Free Web Site Counter

četvrtak, 21.02.2008.

........ MOJA NAGRAĐENA PRIČA...........

MOJA SAVRŠENA PROSIDBA....



Moje jutro, tipično kao i svako drugo, užurbano i naporno....
Oblačenje za posao na knap kao i uvijek, ispijanje nesice da bi došla k sebi od premalo sna....
Cijeli dan počeo je naopako od toga da sam obukla majcu naopačke zbog koje su mi se smijali cijeli dan, auto krepao, tramvaj pobjegao, nabrijana šefica puše za vratom zbog rokova a ja onako umorna i neispavana najradije bi ju pogledom ubila...
Telefoni ne prestaju zvonit na jednoj liniji mama da me podsjeti na bakin rođendan, na drugoj sestra da me pita koji je glavni grad neke tamo žnj države a treća upravo zvoni i piše – moje najdraže- ....
E najdraže baš mi sad ne trebaš....
Ipak javljam mu se a on govori da je ispred ureda i čeka da krenemo,.... Ma gdhe da dovraga krenem u ovakvoj gužvi....
Ne ne mogu žao mi je ništa do vikenda.... On jadan razočaran, pokunjen izlazi iz zgrade i ulazi u tramvaj....
Malo me i peče savijest ali ne toliko jer nemam vremena jednostavno nemam....
Ma volim ja njega puno ali gdje me baš sad u ovakvoj gužvi ide ispitivat kamo za vikend....
I kad je napokon taj vikend došaao, dragi mi govori samo se dobro obuci jer idemo u pustolovinu....
Nije mi jasno o čemu on to ali neka mu ajde, jadničak je to i zaslužio....
Itako on mene ni manje ni više nego odvede u Lučko.... Eh eto ti pustolovine mislim si ja , gdje je tu pustolovina....
Kad ono on mene doveo da stavim padobran na leđa i uđem u helikopter....Jupi idemo na slobodan pad....jes jesssss... E to mi je trebalo.....
Krenuli smo sa helićem, popeo se na 3000m visine i više smo nego spremni za iskočit....
On stoji na vratima kreće prvi a ja nakon par sekundi za njim.
Okrene se prema meni sa osmjehom na licu nekim vragolastim i pokazuje mi na srce....
Koji ti je vrag, noge su mi se odsjekle , uporno se drži za srce.... Priđem mu bliže, on podigne kacigu i kaže mi: Bojim se odgovora ovo je najlakše, budi moja zauvijek, budi moja žena molim te , navuće kacigu i nestane u oblacima....
A ja ostala stajat ko mulac na vratim , primila se i jednostavno skočila.... Čekao me u zrakou onako u žabljoj pozi sa neznanjem u očima... Samo sam mu klimnula glavom , odvojila se od njega i otvorila padobran.... U sebi sam i riječima rekla, da najdraže udat ću se za tebe....
Taj put ja sam imala malo krivi doskok i strgala nogu, ali neka isplatilo se, definitivno ću zapaamtit taj skok, prosidbu, barem zbog strgane noge he hehe....

ETO MOJA MAŠTA JE TAKO ZAMISLILA MOJU SAVRŠENU PROSIDBU....DOBRO MOŽE I BEZ STRGANE NOŽICE...HEHEHEHEHE....

utorak, 19.02.2008.

....POZDRAV GENERACIJI....

Za svu djecu koja su rodjena
1950-te, 60-te, 70-te i 80-te!!


Prvo, prezivjeli smo i rodjeni smo normalni iako su nase majke
kad ih je
boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pusile i
radile do
zadnjeg dana trudnoce i nikad nisu bile testirane na dijabetis

U to vrijeme nisu postojala upozorenja u stilu "Cuvati daleko od
dohvata
djece" na bocicama sa lijekovima, vratima i ormarima.
Mi, kada smo imali 0-1 godina nismo nosili Pampers-e. Pisali smo
u krevet.

Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zracnih jastuka i
nismo
morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na
rolama.

Pili smo vodu iz crijeva za zaljevanje vrta, a ne iz flasica
kupljenih u
velikim trgovackim lancima. Dijelili smo flasicu Coca cole sa
nasim
prijateljima i
NITKO
nije umro zbog toga

Jeli smo mlijecne sladolede, bijeli kruh i pravi putar, pili kole
koje su i
tada bile pune secera, ali nismo bili debeli
zato sto smo smo se
STALNO IGRALI VANI

Izlazili smo iz kuce ujutro i igrali se cijeli dan, sve dok se ne
upale
svijetla na ulici,
skrivaća planova, klisa, spekulanja, partizana i nijemaca,
1-2-3, kauboja i
indijanaca,lopova i pandura, kolice, gumigumija, fantoma i svega
ostalog sto
je samo djecja masta bila u stanju smisliti,

Nerijetko, nas nitko nije mogao naci po cijeli dan.

I nikad nije bilo problema...

Provodili smo cijele dane praveci trokolice od otpada iz podruma,
spustali
se niz ulice zaboravljajuci da nismo napravili kocnice.
Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica
naucili smo kako rijesiti problem


Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme s koncentracijom
u skoli.
Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali
skolskog
psihologa i usmjerivaca pa smo ipak zavrsavali nekakve skole.

Nama nisu prodavali drogu ispred skole...



Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box,
nikakve video igrice,
nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od
popodne),
nismo imali video rekordere, surround sound, mobitele,
kompjutere, Internet,
chat rooms.......

MI SMO IMALI PRIJATELJE
I MI SMO ISLI VAN
DRUZITI SE S NJIMA !

Padali smo s drveca, znali se posijeci na staklo, slomiti zub,
nogu ili ruku
, ali
nasi roditelji nikada nisu isli na sud zbog toga

Igrali smo se s lukom i strijelom, pravili katapulte i bacali
petarde za
Novu godinu i sve smo to prezivjeli bez posljedica!



Isli smo biciklom ili pjeske do prijateljeve kuce, zvonili na
vrata ili
jednostavno ulazili u njihovu kucu da se druzimo i budemo

zajedno!


Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu placali
kauciju da nas
izvuku.
U stvari, bili su cesto strozi nego sam zakon!



Posljednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u povijesti
covjecanstva

Nase generacije su proizvele najbolje izumitelje
i znanstvenike do danas.

Imali smo slobodu, pravo na greske, uspjeh i odgovornost.
I naucili smo zivjeti s tim !

I ti pripadas toj generaciji?

CESTITAM!



MOZDA CES ZELJETI PODIJELITI OVO S OSTALIMA KOJI SU IMALI SRECE
DA ODRASTU
KAO PRAVA DJECA, PRIJE NEGO STO SU DRZAVE I VLADE POCELI
ODREDJIVATI KAKO
TREBA ZIVJETI !

Mozda bi bilo dobro poslati ovu poruku i vasoj djeci da vide kako
su njihovi
roditelji odrastali



Da bi ste lakse citali, ovaj post je napisan
VELIKIM SLOVIMA !!

Pozdrav generaciji.
ZIVJELI !!!



1950-e



1960-e

1970-e

nedjelja, 10.02.2008.

....20-e godine prije moje ere....

Gle stara ja ti to jednostavno ne preferiram za mene su malđi i točka....Kaže meni moja Lana i s time me ušuti i prije nego sam išta rekla....ali ne da meni vrag mira...
Ma gle Lana sve je to super svatko ima svoj ukus ali na dečkima se lako primjeti je li mlađi ili stariji....
I tako raspravljamo nas dvije već dva dana i prepiremo se koja ima pravo...Ja koja kažem definitivno : dečki stariji od mene ili ona : dečki mlađi od nje....
I tako razmisljala ja malo i o tome....A jedina stvar koja mene distancira od mlađih je to što sam jednom imala mlađeg dečka i vrag me je odnio u vezi s njim fakat kao da ga je pubertet ulovio.
A moja Lana je već godinu dana u vezi sa mlađim dečkom i cura jednostavno uživa....
A ja? A ja eto nisam normalna pa ni sama ne znam šta bi ni kak bi....
Ustvari predstavljaju li te godine išta? Osim naravno koliko je vremena prošlo odkad ste prvi put zakmečali tj. rodili se?
Da li te godine zbilja toliko znače, da li se zbilja toliko osjete osim ako naravno nije baš neka pasija razlika milim ono djeteod 11 i baka od 60 naravno da tu znače...NO ja sada govorim o onim godinama od 20-e pado 40-te?
Da li se na svakom primjeti njegov broj godina?
Vrijeme je danas poludjelo više ne bira ni ljude ni godine. Oni sa 45 izgledaju kao da dvadeset imaju a oni npr. ja sa 23 imaju već sjede na glavi....
Jesu li te sijede znak starenja ili???
E ko god je reko da tu se vara i to gadno...
Sijeda kosa se na glavi moze pojaviti i u ranim dvadesetim godinama zbog stresa, hormona ili iz genetskih razloga...
Meni se na primjer pojavila zbog stresa, straha i velikog fizičkog napora...
NO ajde da baš ne bude cijeli blog o sijedima...Da se vratimo na temu...
I tako rasprava o godinama još nije gotova ali nakon sinoć mislim da sam i ja promjenila mišljnje o godinama....
Točnije nakon što sam prije ohoho prekinula sa dečkom koji je bio 7 godina stariji od mene,sinoć završih sa dečkom koji je tri mlađi od mene....I kako je bilo....Neopisivo....Tj.....
U jednom sam se trenu uhvatila u tome o čemu razmišljam....Kako sam stavila ruku ispod njegove majsce i prošla rukom po njegovim leđima osjetila sam nevjerovatnu mekoću njegove kože, tako mekano i zategnuto, tako mlado i neodoljivo, tako slatko, pa nije moja Lana ni luda zna ona što radi....
A ona njegova nesigurnost i na neki način uplašenost ni malo nije iritirala, dapače bila je preslatka i jedva čekam opet poljubit te slatke i nesigurne usne....
Ma tko kaže da je istina ona stara poslovica : stara koka , dobra juha????
Možda je istina ali mladost je mladost bez obzira na iskustvo....
Jer mladoo i neiskusno se može naučit a staro i iskusno se ne može pomladit...Dakle ako sada trebam birat godine svoga dečka odmah odgovaram 20....

ŠTAFETA....

OPISI ME U 5 RIJECI...
-tvrdoglava
-darežljiva
-komunikativna
-šašava
-uporna
5 REČENICA O MENI....
-Volim svoj život kakav god bio moj je i trebam ga voljet.
-Volim najviše na svijetusvoju obitelj i prijatelje i micu macu.
-Kad mi se netko na prvi pogled ne svidi obićno se kasnije ispostavi da sam imala pravo.
-Teško se naljutim, ali kad se naljutim samo nestani.
-Maladost imamo da bi radili gluposti a starost da bi za tim glupostima žalili.

ISTINA ILI LAŽ.....
-kako kada ali ipak ISTINA

MRZNJA ILI OPROST....
-OPROST


SLADOLED ILI KOLAČI...
-SLADOLED


MOTOR ILI AUTO...
-MOTOR (honda cbr 1000 rr)


PLAVI ILI CRNI DECKO......
-CRNI DEFINITIVNO


DAN ILI NOC....
-DAN I NOĆ


DISCO ILI KAFIĆ...
-DISCO

NOGOMET ILI KOSARKA....
-AH, AJD KOŠARKA

LAPTOP ILI KOMPJUTER....
-SAMO DA JE INTERNETA

LJUBAV ILI NOVAC....
-LJUBAV I NOVAC

DA VIDIŠ ZLATNU RIBICU, KOJE BI TRI ŽELJE DA TI ISPUNI....
-1.SREĆU I ZDRAVLJE MOJOJ OBITELJI I PRIJATELJIMA.
-2.HRABROST I STRAH
-3.BASKRAJNE AVANTURE

PITALICA....

STO TE NA DECKU PRVO PRIVUCE...
- OČI, USNE

BEZ KOJIH OSOBA NE BI MOGLA...
-MAME
-SESTRE
-MAČKE
-MOJIH PRIJATELJA
-OBITELJI

nedjelja, 13.01.2008.

DUHOVI PROŠLOSTI

Ova je zima stvarno stisla i opasno pokazala zube, sledila ceste i zatrpala nas snjegom. U zadnjih nekoliko godina nije ovako bilo a da ne govorim o bijelom Božiću.
No ajde nije to toliko dugo trajalo, tj. Nije dugo trbalo da se ponovo pokaže sunce barem malo.
U Rijeci se malo primirila bura, prestala je padat kisa, sunce je izašlo iza crnih oblaka i počelo sušit ceste.
Ja sam još uvijek pod dobrim slojem odječe jer zima je zima. I tako odlučih se jedan dan za mali shopping po Rijeci.
Vrzmam se, gubim po onim ulicama jer grad uopće ne poznajem, usredotočena na to kako ne potrošit sav novac sa kartice a naći dobre stvari, doslovce blejim po izlozima.
U toj nekoj shopping groznici nisam baš duhom bila prisutna sve do jednog trenutka.
Zaljepljena za izlog načula sam u daljini kako se približava neko čudo, neki meni dobro poznat zvuk, zvuk moje stare ljubavi....
I da opet sam imala pravo cbr-ka je protutnjala pokraj mene kao luda a ja sam ostala ukipljena gledajući za njom u daljinu.
Gledala sam sve dok me frendica nije protresla i rekla da ju uopće ne doživljavam. Ma čekaj, -ja kažem- ,motor je prošao pusti me da uživam bar malo.
Zbunjeno me je gledala jer nije me dugo poznavala i nije imala blage o čemu ja uopče govorim a uz to osoba je koja se na smrt boji brzine.
Cijeli dan su mi po glavi prolazile slike tog motora, onih motora koje sam obilazila na svim onim silnim susretima, onih na koje sam sjela samo da se slikam, one na kojim sam provodila cijelo ljeto uživajuči u brzni, zvuku i zapetljanoj kosi.
Počeli su se javljat oni stari osječaji na koje sam već zaboravila.
Prošlo cijelo ljeto nisam imala prilike sjest na motor, a kamoli otič na susrete, ma nisam stigla ni razmišljat o tome. Polako sam se udaljila od te ekipe zbog posla i mjesta gdje radim i počela sam zaboravljat na ono što doista volim i što me čini potpunom. Zaboravila sam sve do tog trena.
Onaj zvuk probudio je ono nešto u meni, ljubav koju sam čuvala negdje duboko u srcu.
Idući dan na poslu frend mi donese novine da prolistam jer je vidio da mi je dosadno i to je donio ni više ni manje nego motopuls da si malo podignem puls kaže on.
Taj dan počele su se stvarno vračat uspomene, slike, provodi, motosusreti, ekipa, uživanje i život.
Tek mi je sada postalo jasno koliko mi to fali, koliko mi fali biti ona prava i stara ja, ona koja mami zadaje brige jer cijelo ljeto provodi na motoru, ona koja uživa stajat negdje na susretu sa malo pive u ruci i slušat dobru mjuzu, ona koja obožava bit do jutra budna umirući od smjeha ekipi koja pokušava ući u šator ali im gravitacija to ne dozvoljava. Izgubila sam taj dio života negdje je nestao na brzinu baš onakvu brzinu kakvu sam voljela.
Dio života u kojem je riječ cesta značila uzavreli asfalt, vrele gume zaljepljene na njoj, puno konja koje ju trgaju svojom snagom, vjetar koji plete kosu jače od čičaka, adrenalin koji šusne jače od one inekcije u srce, gušt koji je bolji od onog kad krepan legneš u krevet, ljubav koja je bolja od svake ljubavi, sreća koja je veća od bilo kojeg dobitka na lutriji i snovi koji nikad ne prestaju.
Sjedim tako, listam puls a da uopče ne vidim šta listam i počinjem shvačati da su me počeli opsjedati duhovi prošlosti.
Došlo je njihovo vrijeme, tj. Došlo je vrijeme da oni ponovo zavladaju samnom i vrate mi moj dobar stari život, da napokon su se i oni vratili i pokazali mi put natrag u prošlost i budućnost, put koji vodi na cestu, vrelu cestu, puno konja i sretne kilometre.....I nek mi neko još kaže da se boji duhova, ja ih obožavam vratili su mi život....

subota, 12.01.2008.

Traži se AB+ krvna grupa

Traži se AB+ krvna grupa
Ovo je dost bitno pa mada čovjeka nikad nisam ni vidio ni čuo mislim da mu ovak mogu bar malo pomoć a ak je neko AB+ nek pomogne još i više!



PROSLJEĐUJEMO VAM MAIL SA ZAMOLBOM ZA HITNU POMOĆ
___________________________________________________________________

Poštovani, za našeg kolegu Tomislava Miletića (rođen 1971.g.) koji je
iznenada obolio od leukemije hitno se traži krvna grupa AB +. Na Rebru gdje
je hospitaliziran, na zalihama nemaju ni kapi te krvne grupe. Nula nije
baš podesna jer je u lošem stanju i doktori traže baš njegovu krvnu grupu
koja je najrijeđa. S obzirom da je već u tretmanu, HITNO je preblaga
riječ, stoga Vas molim da ovaj mail proslijedite svojim prijateljima i
poznanicima ili ako netko ima tu grupu i voljan je dati krv, neka se javi
gospođi Jasminki Dugandžiji Mašović na broj 098/288 945 ili mail:
jasminka.dugandzija-masovic@zg.htnet.hr i pošalje svoje podatke i
telefonski broj radi kontakta.

S poštovanjem,
Dubravka Miladinović Tajnica člana Uprave KONČAR-ELEKTROINDUSTRIJA d.d .
Fallerovo šetalište 22, 10000 Zagreb tel:+385 1 3667 198, mob: 098 9828
023 fax:+385 1 3667 601 e-mail: dubravka.miladinovic@koncar.hr web:
www.koncar.hr < http://www.koncar .hr/>


Molimo Vas da mail proslijedite dalje.

Zahvaljujem na pomoći!
--
ZAKLADA ANA RUKAVINA
Snježana Pregernik, voditeljica ureda
tel. 01/48 12 827
fax.01/48 10 853
mob. 099 48 73 565

subota, 29.12.2007.

ZAŠTO MI BOG NIJE DAO DA SE KRAJ OVOG RODIM

petak, 28.12.2007.

....ŽENA VS. MUŠKARAC ... MUŠKARAC VS. ŽENA

PRIJE ČITANJA OVOG TEKSTA MOLIM MUŠKARCE ( I ŽENE ) SLABIJIH ŽIVACA DA SE PREVIŠE NE UZBUĐUJU I NERVIRAJU JER SVE NA KAJU BIVA DOBRO
, ČITATE NA VLASTITU ODGOVORNOST....:)

Davne 1944. g u Hrvatskoj su žene dobile pravo glasa. Dobile su pravo reći svoje mišljenje i izač na (glupe) izbore....wauuuu.... I tako malo po malo počele su radit tamo gdje je prije bilo nezamislivo da kroći ŽENSKA noga ili da prođe ženska ruka.
Eh koliko je samo podsmijavanja bilo, sve dok žene nisu počele napredovat i gradit svoje živote bez teške muške čizme.
E onda je prestalo smijuljenje iza leđa, onda su počela sranja....
Nama dragi muškarci su se osjetili ugroženo i počeli su srat gdje god su stigli. Tako je to i danas, kad neka dama napravi nešto bolje od svog muškog kolege ili neke velike " muškarčine " ona postaje kučka i da ne spominjem neke druge lijepe izraze od kojih bi se i ova moja tipkovnica raspala, ali eto papir sve trpi....
Radiš neki posao, mučiš se kao konj, daješ sve od sebe i onda kad uspiješ pušiš jer si im ugrozila machizam....ili se tu čak nekad i nađe neka kučketina koja ti jedva čeka spakovat pizdariju zato jer si ti eto sposobnija od njje....Ako se dogodi da slučajno nešto ne možeš kao oni onda govore ŠTA JE, ŠTA SI STALA PADOBILE STE PRAVO GLASA, ha- ha zanimljivo, ali kad treba otić negdje zajedno s njima onda je tu već NEMOJ MILA, OSTANI TI OVDJE NA SIGURNOM MI ĆEMO ONAJ OPASNIJI DIO OBAVIT, mater ti ti ćeš meni govorit da ja ostanem, fuj....
U puno slučajeva čula sam žene su babe, samo tračaju i kokodaču.č..I jesu istina je ali puno manje od muškaraca, ono što sam s njima doživjela je katastrofa a one kumice na tržnici su majka za njih. Istina je, muško-ženska prijateljstva NE POSTOJE osim ako frajer nije gay i nemojte mi reći da postoje jer sumljam da im barem nije jednom na pamet palo kako bi dobro bilo malu okrenut:).
No ipak Bog kad je stvarao ipak je malo bio fer i stvorio je i one dobre muškarce.... Po ovom te3kstu može se zaključit da mrzim muški rod, da bi ih najrađe u vatru bacila ali neeeeee daleko od toga..... Obožavam ih ali nekad zbilja ne mogu ih gledat, možda zato jer radim tamo gdje su samo oni i to nekad i po 24h dnevno...( nije ništa zabranjeno:)))....
I na kraju svake moje rasprave sa bilo kojim od njih zaključim da nema te psihologije na svijetu koja do kraja može objasnit kako razmišljju oni i kako razmišljamo mi....I ne nismo svi isti niti su oni svi isti ali ima stvari o kojima razmišljaju identično....I na kraju u tekmii muškarac VS. žena rezultat je 1:1....ne riješeno i tako ostaje zauvijek....

....volan od bicikla....

Previše toga m lošeg a dogodilro se iu m ommalom i kratkom životu. Malo uspona a puno padova. Baš onda kad pomislim da je nekako sve krenulo u boljem pravcu, onako kako treba...dre...puf sve padne u vodu....
Želim vjerovat ljudia, ali svaki put kad počnem razočaram se, previše sam naivna....
Žalosno postaje kad znaš da tim ljudima daješ sve od sebe. Pomažeš kad to trebaju, smiješ se njihovim glupim forama kad se nitko drugi ne smije, staješ na njihovu stranu i kad znaš da su u krivu, objasniš im ono što nekad ne znaju, učiniš neki posao umjesto njih a oni ti za zahvalu ne zabiju nož nego volan od bicikla u leđa.
A ti i na to samo se nevino nasmješiš i pomisliš ajde bit će bolje drugi put, to je bio trenutak slabosti i svaki njihov osmjeh te odledi....I tako to krene i ide u nedogled....Ti si naivna i šašava a oni vide da te mogu zahebavat i to dobro debelo koriste, ali da te koriste samo tu....ma ne koriste te kad i na nekoj pijanki nestane tema za rezgovor e onda stižu prave priće, ko je koga i koliko jako....A u stvari niko nikog jer nemaju s čime....